Bio je to derbi koji je odlučivao ko će biti šampion... bio je to jubilarni 100. derbi... bio je to derbi u kome su oni pretili, bila je to utakmica o kojoj se pričalo mesecima unapred... Bilo je hladnjikavo vrme, a ja i moj otac se zaputismo iz N.Sada ka Marakani... Moja prva utakmica, imao sam 9 godina... Puna Mrakana, a ja na zapadu.. Na severu neverovatana koreografija, bakljada, i sada imam tu sliku u glavi, nešto što se do tada nikad nije videlo na ovim prostorima! Utakmica izjednačena, tvrda, borbena, svaku šansu smo ustajali..kad nekih 25 minuta pred kraj šok, partizan vodi 0-1.. Meni suze samo što ne krenu, o ćale me teši, kaže Zvezda je to, ima još da se igra..bukvalno tim rečima..i da Zvezda je to moj druže! Desetak minuta pred kraj penal za nas i Darko Kovečević 1-1!!! Goooool!!! Skačemo ja i ćale, oduševljeni...A kraj..teško je to opisati, 90. minut, gužva u šesnaestercu partizana - i GOOOOOOOOOOOOOOOL, 2-1!!!! Mitko Stojkovski! Eksplozija oduševljenja, ćale baca jaknu u niže redove zapada, ja skačem ne gledam gde sam, ceo stadion grmi, ne može da se opiše taj osećaj, možda je to savršenstvo... Slavili smo duboku u noć, a iz ove perspektive, mogu slobodno da kažem da sam se baš tog dana i definitivno i do kraja života zaljubio u nju...Ušlo u krv i doviđenja...jer Zvezda je život sve drugo su sitnice!
Bas kao sto pricas tako je i bilo i ja sam imala devet godina i ja sam sa svojim ocem bila tada,samo na istoku ,suze mi idu dok citam ovo i prisecam se....tada sam izgubila foto aparat,kada su svi skocili i ja naravno odleteo mi je iz ruke.. :) Bravo za SECANJE!!!